Ponekad sam je vidjao u našoj ulici i uvjek isto; al, ovaj put hodala je brzim korakom; odmah pokraj kuća, izbjegavajući trotoar; povremeno se osvrćući i provjeravajući da li je neko prati; jer, bila je u tudjem rejonu. Bješe obučena u crvene dimije sa zelenim cvjetnim dezenima i kratki stari braon sako, ispod džepova ocufanih rubova; a na glavi preko čela, zategnuta crvena marama; od istog matrijala kao i dimije. Duboke stare cipele bez pertli upadale su odmah u oči. Preplanula od sunca, pravilnih crta lica, duge crne kose, sa velikim mindjušama i neizbježnim zlatnim zubom, odavala je ljepu ženu, tridesetak i nešto godina. Bisera je bila ciganka sa "Veselog brijega".
Spuštala se u grad s korpom u ruci, pokrivenoj crnom krpom, koja je skrivala svu tajnu pletene korpe. Često je znala pokucati i na naša vrata, a mati joj je uvjek otvarala sprovodeći je na tarasu; jer Bisera je bila veliki pušač, a na tarasi je mogla nesmetano pušiti. Sjedila je na betonu naše tarase naslonjena na zid, s korpom ispred sebe.
-Imam kokicu, hajde da pazarimo, - vidi kako je ljepa, - imaš nešto od muža; kakav kaput; lače; ili cipele? - znaš; dolazi zima, a muž mi nema kaput, - govorila je rastegnutim i melodičnim ciganskim slengom.
-Čekaj da vidim, - reče mati i ode u sobu, te donese staru izlizanu bluzu od vojne uniforme. Ona je raširi ispred sebe; držeć cigaretu u ustima:
-Uh, uh, uh, - ovo ti je staro i izlizano; ajd'; daj mi i lače nadji.
-Znaš šta; ako ćeš i lače, onda mi moraš dati i deset jaja, - reče mati.
-Ne mogu; ne mogu ti dati deset jaja za to, - daj mi i cipele i onda ćeš dobiti deset jaja.
-Znaš šta Bisera; uvjek sam ti davala dobru robu i nemoj me varati, - reče mati.
-Ne varam te očiju mi; tako mi svega; majke mi mile.
-Evo; imam jedne cipele, - dobre su i nisu puno nošene, - evo; dam ti te cipele, za kokoš, - reče mati.
-Dobro; evo ti kokica, - izvadi kokoš iz korpe, držeći je za vezane noge; te stavi pred mater, - to drugo neću, - pokazavši prstom na bluzu, - vidi kakva jaja imam za tebe, - ajd'; donesi mi još nešto, - imaš li kaput? - muž mi nema kaput, a zima dolazi, - juče su mi dvije kokice crkle, a djecu moram nahraniti, - ti znaš da dolazi zima, a mi gore nemamo vodu kao vi, - znaš; bolesna sam pa mi treba para za doktora, - jadna sam ti ja, - bole me bubrezi, - imam troje djece, a muž bi još djece, - onaj najmladji mi je najbolji djak u školi i sve petice ima, - tuko me muž juče, što mu nisam kupila cigare, - sve popije što donesem, - imam ti ja setro u Zagrebu rodbinu; nekad odem kod njih, al' -mnogo daleko setro, - ko kažes da je bio? - ona ti ukrala košulju? - ona je loša ciganka i svuda krade, a i laže sestro, - prošle godine je bila u zatvoru, što je pokrala neke ljude, - ne trži sa njom, mnogo je loša ciganka, - znaš sestro, velika nesreća nas je snašla, - sestra mi se razbolila pa je umrla, - nije joj bilo spasa, - troje male djece je ostalo za njom, - oćeš da ti gledam u karte?
-Neću Bisera, - ne vjerujem ti ja previše u karte.
-Oćeš; da ti gledam u fildjan? - upita ponovo.
-Ajde; popit će mo kavu; pa ćeš mi gledati, - odgovori mati.
Dok je mati pravila kavu, ona je mirno sjedila pušeći cigaretu. Posmatrao sam je; naslonjen na ogradu tarase; a ona me ni jednog časa nije primjećivala ili nešto upitala. Bila je zamišljena i samo je gledala pravo ispred sebe. Za trenutak; iz nutarnjeg džepa izvadi papirnate novčanice; prebrojavajući ih prstima, na kojim su se mogli vidjeti crni nokti i prebaci ih u njedra.
Odlazivši od nas obeća materi da će opet doći; te kao sjenka nestade izmedju lipa Aleje.
Gledam kokicu, što nam je Bisera ostavila; napravi korak dva; ispruži krila iznad glave; protegnu se i posra nam se; na sred hodnika.
Kažu; da je za sreću.
