Sunday, February 6, 2011

NA LJEVU NOGU






Čitam ovih dana na Internetu; neki naš čovjek, obrazovan; po struci vrlo cjenjen, a usput rečeno, akademski gradjanin, ušao prvo u verbalni, a poslije i fizički okršaj sa tinejdžerom, a bilo ih je više, koji su igrali fudbal, u gradu i na sred ulice. Razlog zbog kog su igrali na sred ulice je kako piše protest. Malo, sutra. Znam pouzdano, da momci tih godina ništa ne rade iz protesta; nego iz inata.

Situacija bizarna, a problem riješiv i na licu mjesta, ali za to postoji u pravnim državama i način, na koji se to riješava, tim prije što je cjenjeni gospodin baš iz te struke, koja se koristi ustavnim i zakonskim normativima, da bi dokazao da djavo nije crn i da je malo bijel i da netko nije kriv, nego prav i obrnuto, te da mora poštivati ustavne i zakonske odredbe, u svim slučajevima, bilo da se radi o vlastitom interesu ili tudjem.

Nisam bio očevidac i ne mogu na osnovu pisane riječi, a često puta novinara koji su naklonjeni jednoj ili drugoj strani, da donesem valjan zaključak, al; u ovoj priči to i nije toliko važno, koliko je važno, da je u ovom slučaju dotični gospodin stvar uzeo u svoje ruke i riješio problem, na svoj i na najgori način; ošamarivši jednog momka, koji mu se pokušao suprostaviti, oko naguravanja kontejnera, a koji su derani postavili da vozila ne prolaze ulicom, dok oni igraju nogomet. Naizgled; riješio problem, ali mislim da je sebi tek sad napravio, problem, jer piše da je i policija pravila zapisnik.

Kroše je sjevnuo u bradu, momka tinejdžera, a epilog svega će mo čitati u nastavcima. Na kraju će slučaj po svoj prilici proći nekom zadovoljštinom, mimo suda u korist momka, a na sreću gospodina. Ne tvrdim, nego samo pretpostavljam, jer, miriši na to. Šahisti bi rekli; remi.

Šta je pisac htjeo da kaže? Pisac je htjeo da kaže, da u takvim situacijama i u svim drugim situacijama, uvjek razum mora da prevlada, prije svakog pokušaja nasilnog riješavanja problema, bez obzira o kome se radi i bez obzira o čemu se radi. Akademski gradjanin je nešto što mnogi nose sa ponosom i znaju da nose, a mnogi koji jesu akademski gradjani i ne znaju da su diplomiranjem to i postali, ili im je lakše da to ignorišu, budući da ne žele nositi još jedan teret, pored onog što struka traži. Akademski gradjanin mora da nadje pravi, adekvatan, odgovarajući, način, za sve situacije i za sve vrste komunikacije, bez obzira o kome se radilo, jer se podrazumjeva da je "osposobljen" edukovan da komunicira na svim nivoima i sa svim socijalnim grupama i pojedincima. Nije tu potrebna neka posebna vještina i mudrovanje. Budi kulturan i već si puno napravio. Kulturan čovjek nikad neće ući u verbalan konflikt, a još manje u fizički. Emocije rade, al; to imamo svi. Nekulturan ih ne kontroliše, a kulturan; onoliko koliko je kulturan.