Čitam ovih dana na Internetu; neki naš čovjek, obrazovan; po struci vrlo cjenjen, a usput rečeno, akademski gradjanin, ušao prvo u verbalni, a poslije i fizički okršaj sa tinejdžerom, a bilo ih je više, koji su igrali fudbal, u gradu i na sred ulice. Razlog zbog kog su igrali na sred ulice je kako piše protest. Malo, sutra. Znam pouzdano, da momci tih godina ništa ne rade iz protesta; nego iz inata.
Situacija bizarna, a problem riješiv i na licu mjesta, ali za to postoji u pravnim državama i način, na koji se to riješava, tim prije što je cjenjeni gospodin baš iz te struke, koja se koristi ustavnim i zakonskim normativima, da bi dokazao da djavo nije crn i da je malo bijel i da netko nije kriv, nego prav i obrnuto, te da mora poštivati ustavne i zakonske odredbe, u svim slučajevima, bilo da se radi o vlastitom interesu ili tudjem.
Nisam bio očevidac i ne mogu na osnovu pisane riječi, a često puta novinara koji su naklonjeni jednoj ili drugoj strani, da donesem valjan zaključak, al; u ovoj priči to i nije toliko važno, koliko je važno, da je u ovom slučaju dotični gospodin stvar uzeo u svoje ruke i riješio problem, na svoj i na najgori način; ošamarivši jednog momka, koji mu se pokušao suprostaviti, oko naguravanja kontejnera, a koji su derani postavili da vozila ne prolaze ulicom, dok oni igraju nogomet. Naizgled; riješio problem, ali mislim da je sebi tek sad napravio, problem, jer piše da je i policija pravila zapisnik.
Kroše je sjevnuo u bradu, momka tinejdžera, a epilog svega će mo čitati u nastavcima. Na kraju će slučaj po svoj prilici proći nekom zadovoljštinom, mimo suda u korist momka, a na sreću gospodina. Ne tvrdim, nego samo pretpostavljam, jer, miriši na to. Šahisti bi rekli; remi.
Šta je pisac htjeo da kaže? Pisac je htjeo da kaže, da u takvim situacijama i u svim drugim situacijama, uvjek razum mora da prevlada, prije svakog pokušaja nasilnog riješavanja problema, bez obzira o kome se radi i bez obzira o čemu se radi. Akademski gradjanin je nešto što mnogi nose sa ponosom i znaju da nose, a mnogi koji jesu akademski gradjani i ne znaju da su diplomiranjem to i postali, ili im je lakše da to ignorišu, budući da ne žele nositi još jedan teret, pored onog što struka traži. Akademski gradjanin mora da nadje pravi, adekvatan, odgovarajući, način, za sve situacije i za sve vrste komunikacije, bez obzira o kome se radilo, jer se podrazumjeva da je "osposobljen" edukovan da komunicira na svim nivoima i sa svim socijalnim grupama i pojedincima. Nije tu potrebna neka posebna vještina i mudrovanje. Budi kulturan i već si puno napravio. Kulturan čovjek nikad neće ući u verbalan konflikt, a još manje u fizički. Emocije rade, al; to imamo svi. Nekulturan ih ne kontroliše, a kulturan; onoliko koliko je kulturan.
Čitam ovih dana na Internetu; neki naš čovjek, obrazovan; po struci vrlo cjenjen, a usput rečeno, akademski gradjanin, ušao prvo u verbalni, a poslije i fizički okršaj sa tinejdžerom, a bilo ih je više, koji su igrali fudbal, u gradu i na sred ulice. Razlog zbog kog su igrali na sred ulice je kako piše protest. Malo, sutra. Znam pouzdano, da momci tih godina ništa ne rade iz protesta; nego iz inata.
Situacija bizarna, a problem riješiv i na licu mjesta, ali za to postoji u pravnim državama i način, na koji se to riješava, tim prije što je cjenjeni gospodin baš iz te struke, koja se koristi ustavnim i zakonskim normativima, da bi dokazao da djavo nije crn i da je malo bijel i da netko nije kriv, nego prav i obrnuto, te da mora poštivati ustavne i zakonske odredbe, u svim slučajevima, bilo da se radi o vlastitom interesu ili tudjem.
Nisam bio očevidac i ne mogu na osnovu pisane riječi, a često puta novinara koji su naklonjeni jednoj ili drugoj strani, da donesem valjan zaključak, al; u ovoj priči to i nije toliko važno, koliko je važno, da je u ovom slučaju dotični gospodin stvar uzeo u svoje ruke i riješio problem, na svoj i na najgori način; ošamarivši jednog momka, koji mu se pokušao suprostaviti, oko naguravanja kontejnera, a koji su derani postavili da vozila ne prolaze ulicom, dok oni igraju nogomet. Naizgled; riješio problem, ali mislim da je sebi tek sad napravio, problem, jer piše da je i policija pravila zapisnik.
Kroše je sjevnuo u bradu, momka tinejdžera, a epilog svega će mo čitati u nastavcima. Na kraju će slučaj po svoj prilici proći nekom zadovoljštinom, mimo suda u korist momka, a na sreću gospodina. Ne tvrdim, nego samo pretpostavljam, jer, miriši na to. Šahisti bi rekli; remi.
Šta je pisac htjeo da kaže? Pisac je htjeo da kaže, da u takvim situacijama i u svim drugim situacijama, uvjek razum mora da prevlada, prije svakog pokušaja nasilnog riješavanja problema, bez obzira o kome se radi i bez obzira o čemu se radi. Akademski gradjanin je nešto što mnogi nose sa ponosom i znaju da nose, a mnogi koji jesu akademski gradjani i ne znaju da su diplomiranjem to i postali, ili im je lakše da to ignorišu, budući da ne žele nositi još jedan teret, pored onog što struka traži. Akademski gradjanin mora da nadje pravi, adekvatan, odgovarajući, način, za sve situacije i za sve vrste komunikacije, bez obzira o kome se radilo, jer se podrazumjeva da je "osposobljen" edukovan da komunicira na svim nivoima i sa svim socijalnim grupama i pojedincima. Nije tu potrebna neka posebna vještina i mudrovanje. Budi kulturan i već si puno napravio. Kulturan čovjek nikad neće ući u verbalan konflikt, a još manje u fizički. Emocije rade, al; to imamo svi. Nekulturan ih ne kontroliše, a kulturan; onoliko koliko je kulturan.
Pročitala sam ovaj post drugi put i razmišljam o nekoliko stvari.Meni lično, u ovoj situaciji, nije nevina ni jedna ni druga strana.Postupak čoveka je neprimeren pre svega godištu,ostali podatci samo upotpunjuju sliku o njemu.Ovakvo ponašanje je tipično za naše podneblje.Što je najgore zadržalo se do današnjih dana.
ReplyDeletePostoji još jedna strana medalje.To su ludovanja mladih koja znaju prekoračiti normalne granice.Hajde da kažemo blagonaklono da igranje lopte na ulici nije tako strašno.Zbog takve blagonaklonosti smo širom otvorili vrata neodgovornom ponašanju koje je u velikim gradovima mic po mic urodilo kriminalnom ponašanju."Igrarije" na ulicama Beograda u vreme ratnih dešavanja znala su završiti tragično.Bilo je riskantno poslati dete u dobrim patikama, sa zlatnim lančićem i sl. Koliko čujem nasilje nije prestalo mada se malo smanjilo.I na zapadu se sve češće srećemo sa potezanjem noževa,upucavanjima i slično.
Šta želim reći? Pomerili smo granice svemu.Ja sam bacala čičke i uveseljavala se ako bi se koji zakačio na " zadnjicu". Posle batina sam prestala. Nije li to smešno u odnosu na ovo danas. Tako mi deluje i ovaj udarac premda nije bezazlen.
Dok se mi na ulicama bacamo čičkovima, udaramo šamare,uzimamo pravdu u svoje ruke, dotle moćnici bacaju bombe,a pravdu su odavno uzeli u svoje ruke.Kaže se da riba od glave smrdi.Šta očekivati od odbičnog čoveka u vremenu totalno narušenih kriterija, etike, morala? Ovakva situacija nikoga ne opravdava,ali je uzrok svega što nam se dešava. Sasvim se logično priklanjamo klincima i veći deo krivice pripisujemo odraslom čoveku. Istim kriterijumom treba da optužimo i optužujemo elite.Njih nažalost neće opomenuti nikakva policija. ne postoji ni jedna jedina sila na ovom svetu koja ih može zaustaviti.A kako mi se čini svaki dan neko od njih ustane na levu nogu...