ZAKLJUČAN

Ova priča je k'o fol upućena mladim, zaljubljenim, svima koji imaju curu; pa još i auto, al' nemaju gdje; jer "gajbe" nemaju. Nek' pripaze gdje parkiraju; nek' prije toga radi svoje sigurnosti malo osmotre.

Prodje crna sjenka, a razaznavši je naspram ulične rasvjete, primjetih, da je biciklista sišao sa bicikla i zatvorio velika ulazna vrata, koja vode sa južnog parkinga na kompleks sportskih terena, Dinamovog stadiona na Maksimiru. Neznanac zaključa vrata te istim putem žurno nestade u pravcu zapadnih tribina. Osjećam da je namjerno to napravio, a žurni pokreti kojim je to napravio, upućuju da sam u pravu. Mogao mi je baterijom dati signal da zaključava vrata, al' nije; mada je baterijom osvjetljavao sebi pravac vožnje.

-Šta će mo sad? - zapita zabrinuto ona.
-Ništa; idem da vidim.
Odoh da provjerim i vidim da je lanac sa povelikim lokotom na vratima.-Zaključ'o je - rekoh, - al' nema veze, - imam pribor za montiranje guma, pa ću razvaliti lokot; al' ajde, prvo da vidimo, imali neki drugi izlaz?

Vozam auto okolo i spazih svjetlo na prozoru vagona, ispod same zapadne trebine; izadjem, čujem muziku. Pokucam na vrata, lagano ih otvorim i vidim dvojica noćnih čuvara; pričaju. Nisu se iznenadili; očekivali su da ću doći.

-Prijatelju, ja ostadoh zaključan, - rekoh starijem, - šta da radim?

-Ništa; parkiraj auto i čekaj do jutra, - odgovori on zajedljivo.

Vidim da je kiseo i da mu je vjerovatno takvih kao ja već pun kofer; pokušavam ga malo udobrovoljiti.

-Čuj, jaro, - jeb'ga; moram na posao sutra ujuto, moram kući.
On odjednom ublaži retoriku, te me zapita.
-Odakle si?
-Iz Banjaluke, - rekoh; osjetivši po njegovom pitanju da je i on odnekud iz Bosne.
-Baš iz Banjaluke?
-Baš iz Banjaluke.
-Rec' ti meni, iz kog djela Banjaluke?
-Stanovao sam kod kina Kozara, - ako znaš gdje je kino Kozara?
-Znam, - ja sam iz Laktaša, - reče on.
-Zemljaci smo, - a ti? - priupitah onog drugog.
-Ja sam iz Prnjavora, - odgovori on.
-Nema veze - i ti si zemljak.
-Imaš cigaru? - opet me priupita onaj stariji.
-Imam, - te iz džepa izvadih kutiju i nudim ih cigarama.
-Ajd' čekaj pred kapijom; dolazim, - reče on, - i nemoj više, da ti opet moram otvarati, jer mi u ponoć zatvaramo sva vrata.

-Jaro, bez brige, - odgovorih i požurih do auta.
Čekam ga. Evo ga; dodje na biciklu do vrata, otključa ih i mahnu mi rukom.
-Hvala zemljak..! - rekoh i dodadoh gas.

Naravoučenije:

Drž' te se podalje od Maksimira i obližnjih šumaraka, bjež' te od obala Save,  Tuškanca i Pantovšćaka.

Drž'te se podalje od Bundeka i u sred mraka, od svih usamljenih mjesta i zagrebačkih baraka.