1962. godina
Juna 1962 godine, Čile je bio organizator SP u fudbalu. Sa Peleom, Garinčom, Zagalom, Didom, Vavom i kompanijom Brazil najatraktivniji i prvak svjeta, Samo mjesec dana poslije, opijeni fudbalom i četvrtim mjestom Jugoslavije, na tom svjetskom prvenstvu u julu 1962. godine u Banjaluci je organizovan turnir u malom fudbalu.
Spektakl je održan, na rukometnom stadionu Borca, na crnoj šljaci i pred prepunim trebinama, koje su mogle da prime možda, oko tri hiljade gledaoca. Turnir je trajao petnestak dana, jer bilo je prijavljeno dosta ekipa, a poneke i sa čudnim i smješnim imenima; šege radi: "Alibaba i četres hajduka", "Udri pa bježi", itd. Bilo je i nekih ekipa, koje su se htjele prošvercati pod čudnim imenima, "Čimtespr" ili "Rimtitukizahou", al' to nije prošlo, jer organizator je angažovao najbolje svjetske lingviste, koje su to odmah spriječili.
Prijavila se i ekipa po imenu "Brazil". Skupljena i sastavljena s brda s dola, od svih Roma tadešnjeg "Veselog brjega", a svojom pojavom i ponašanjem u mnogome su i potsjećali na tamnopute Brazilce.
Nošeni bodrenjem publike i uz malu pomoć sudija Brazil je dogurao do finala.
Finalna utakmica je odigrana pred prepunim tribinama. Ambijent paklen, pravi južnoamerički, a igra se "totalni fudbal", što bi rekao mudri Miljan Miljanić, totalni fudbal, mnogo godina ranije, prije nego se pojavio Ajaks. Sjevale su varnice, sa svih strana. Napadački fudbal, bez kalkulisanja; pa kome opanci, kome obojci. Brazilci nedisciplinovani, a svi u priglavcima. Niko nikog ne sluša, pa ni trenera; svi bi da igraju, pa u jednom trenutku utakmicu igraju sa jednim ili dva igrača viška. Niko neće da izadje i da bude zamjenjen. Puiblika urla od smjeha. Smješnih momenata na pretek. Fudbalska komedija. Publika je došla na svoje. Balkoni obližnjih zgrada pretrpani posmatračima, okićeni kao grozdovi, a mašinovodja lokomotive voza koji ulazi u željezničku stanicu piskom pozdravlja spektakl. Nezaboravno Banjalučko predvečerje.
Brazil je pobjedio; ne sjećam se razultata, al' sjećam se, da se taj dogadjaj danima prepričavao u Banjaluci. Ostala je ljepa tradicija i turnir koji je ostao za pamćenje.
Eto tako se Banjaluka zabavljala kad sam ja bio mali dečkić i tek u školu išao.
No comments:
Post a Comment